KIŠA U MENI
Nikada neću razumjeti ljude,a ni sebe,zašto kada kiša pada osjećaju se potišteno i tmurno.Ne svi,i ne uvijek,ali većina,i česti tako izgledaju.A svi znamo da je kiša blagodat i život za sve nas i oko nas,kao i sunce.Ako je sunce izvor života onda je kiša povratak u život,jer sunce kada dugo grije onda uništava živote a kiša te živote vraća,i poslije kiše život i svijet,bar kod mene,izgledaju lakši,čišći,ljepši i podnošljiviji.Ili to tako izgleda meni,jer život je prevrtljiv i pun neočekivanih uspona i padova.Ta vijugava linija koja se sastoji od ta dva pojma kroji naš život,daje nam definiciju našeg života koju nikad nećemo razumjeti ni naučiti.Mi smo stvoreni za male stvari,a male stvari se ne mogu definisati,jer se često smjenjuju a naš mozak nije osjetljiv na male stvari i česte promjene,i ne može ih sve pohvatati i ukrotiti.Suviše ih ima i lagane su,ne mogu da se talože nego lebde i na kraju nestaju kao mjehurići od vode.A velike stvari kada nam se dese one su preteške i ne znamo ih,a i nemoćni smo,da ih razumijemo,shvatimo,nego se prepustimo i život onda sam,bez nas,rješava nas te tegobe i mučenja.Život tada postaje kiša koja pere sa nas sve što ne možemo nositi,i lijepe i ružne stvari,jer,i sa previše lijepih stvari čovjek postaje većinom pretežak,u većini slučajeva i dosadan...i izgubljen. Ovo moje naučno(čuj ovo) filozofiranje o životu je pokrenula kiša koja pada već puna dva sata,i milioni kapljica koje padaju na zemlju,odzvanjaju u mojoj glavi i otkrivaju mene iznutra,upoznavaju me sa samim sobom,i pitam se jesam li ja stvarno to čudo?Nekako izgledam uvrnut iznutra,ne uplašen,nisam ni tužan,ali ne bih sebe preporučio nikom ovakvog.A možda bi me neko i poželio ovakvog,možda bih mu,tom nekom,otkrio neke stvari koje nije znao ni da postoje,ili nije htio da ih sazna i upozna.Možda ne bi razumio da i obične stvari toliko mogu zakomplikovat neki život i okrenut naopačke jednu dušu.Nije uprljana ta duša,nadam se,nije ni iskvarena-to sigurno nije,ali je čudna i plaha,nemirna i blaga,sve u isto vrijeme,jednom riječju obična.A obične stvari je najteže shvatiti,zato što se neznamo postavit prema njima kako treba.NASTAVIĆU....MOŽDA SUTRA....da vas ne zamaram,jer mislim da sam potežak kad hoću nešto da objasnim:)).


